I s ljudima je tako. Oslonjeni jedni na druge, dušom i umom čisti, još uvijek su opušteni u maniri starinskih navada koje su nenametljivo intonirale život u harmoniji s prirodom. Sve što je moderan svijet gotovo zaboravio, u Štrigovi i njezinu kraju još uvijek živi.
Rajski je to kutak, kažu. Tamo su zelenozlatni brijezi ukrašeni vinogradima čiji urod daje božansko piće, šume čiste zrak, skriveni zemljani putevi jačaju tijelo, a udoline griju obiteljski domovi. Štrigova je tamo gdje se zemlja i nebo sljubljuju. Ona je tamo gdje je svatko kao doma, a dom je taj kojem se opet i opet vraćate.
Iza brojki i fakata
Na granici sa Slovenijom, na krajnjem sjeveru Hrvatske, u Međimurju, na nadmorskoj visini od 202 metra – živi Štrigova. Iza preciznih podataka koje o životu u Općini Štrigova imamo danas, iz prošlosti se naziru uhu i mašti intrigirajuće legende. One govore o srednjovjekovnom gradu na Štrigovčaku čiji je nestak obavijen velom tajne. Teorije su dvije: jedna kaže da je tvrđava grada razrušena za turskih pohoda, a druga da je vatra progutala zdanje kao “kaznu Božju” zbog oholosti grofova Celjskih.
Ono što znamo kao činjenicu jest da se Općina Štrigova prostire na 44,79 kvadaratnih kilometara površine, na kojima je raspodijelila svojih deset naselja. Banfi, Grabrovnik, Jalšovec, Leskovec, Prekopa, Robadje, Stanetinec, Sveti Urban, Štrigova i Železna Gora zajedno imaju gotovo tri tisuće stanovnika kojima 19 kilometara udaljenosti od Čakovca život čini mirnim i poželjnim. Ne, ta naselja nisu spavaone, već živopisni predjeli kojima ljudi daju oblik i smisao kroz poljoprivrednu i vinogradarsku proizvodnju, turizam i ugostiteljstvo, religijske i glazbene programe. Uređenost prostora i društva pak se prati u Državnom arhivu za Međimurje koji sjedište ima u Štrigovi, u zdanju iz 1912. godine.
Središte vjerskog života je Crkva sv. Marije Magdalene u srcu Štrigove, građena u 17. stoljeću. U blizini je i Crkva sv. Jeronima građena između 1739. i 1752. godine, na temeljima bazilike iz najranijih kršćanskih vremena. U crkvi, spomeniku kulture nulte kategorije, kriju se neprocjenjivo vrijedne freske baroknog slikara Ivana Rangera. Ministarstvo kulture RH je od 2010. godine u kontinuiranim ispitivanjima unutrašnjosti crkve. U neposrednoj je blizini kompleks bivšeg pavlinskog samostana.
Prema predaji, prvu vinovu lozu su na brežuljcima štrigovskog kraja posadili stari Rimljani. Prirodno je stoga da je simbolički zaštitni znak tog predjela danas Međimurska vinska cesta – najbolji originalni turistički proizvod kontinentalne Hrvatske 2007. godine. Na njoj desetci vinara uspijevaju ponuditi najbolje od uroda vlastitih vinograda. Tridesetak kušaonica i vinskih podruma uklopljenih u pejsaž briježnog dijela Međimurja, svakodnevno su ciljna točka brojnih posjetitelja iz zemlje i svijeta, mjesto privatnih i poslovnih okupljanja.
